Prvi poljubac!
(Mali uvod (ako niste pročitali prvi dio): Pisala sam o tome kako idem u ljetnu školuglume, zajedno sa njim. )
Imali smo tu "tradiciju" da poslije svake završene probe, odemo na piće do nekog kafića. Nisu uvijek išli svi ali većina jeste. Ja i on smo spadali u tu većinu. Jedne subote, izašla sam sa drugaricom u grad, obišle smo kafiće u koje inače izlazimo i srele smo njega za jednim stolom. Nije bio sam, već u društvu jednog prijatelja. Pozvali su nas da im se pridružimo, i zbog glasne muzike odlučili smo preći na neko mirnije mjesto. Sjedili smo i razgovarali, pili jedno piće za drugim.. sve dok nismo morali da krenemo kući. On i ja živimo na istom djelu grada pa smo išli zajedno, malo smo se gurkali i glupirali putem, kao djeca, bili smo baš veseli. Sve dok ja u jednom momentu nisam rekla:"TI si zaljubljen u mene!". Ni danas ne mogu da vjerujem, kako sam imala hrabrosti da mu to kažem, a njegov odgovor je bio poljubac. Bio je to onaj, mek, topal i lagan dodir njegovih usana na mojim. Ja sam momentalo zablokirala, nisam mogla da vjerujem šta mi se dešava. Ostali smo još neka dva sata, stojeći ispred moje kuće, pričajući o svemu, samo ne o nama. Tu večer, nikad neću zaboraviti, jer tad sam bila najsrećnija djevojka na svijetu. Bila sam sretno zaljubljena (bar sam tako mislila) imala sam porodicu, prijatelje, super ocjene. Imala sam sve! Sad sam samo čekala sledeći susret i pravi poljubac. 
P.S. Od sada će "ON" biti Sergej.