Isidora Duncan

Ako sve bude po planu, završiću fax sa 21 godinom. Počeću odmah da radim, nakon možda dva-tri mjeseca. ( jer je lako dobiti posao sa mojim faxom, a imam i puno prijatelja koji su spremni pomoći ) I sad sjedim i razmišljam, sa 21 godinom ću početi da radim i da zarađujem pare. Život će postati, radi dok ne dobiješ slobodno, skupljaj pare da bih mogao da odeš negdje za vrijeme godišnjeg. Hmmm... 
Meni je samo 19g. ja ne želim da već za dvije godine razmišljam o poslu, šefu, računima, stanu i budućem mužu. :O 
Želim da uživam malo u životu prije toga svega, želim da putujem, želim da se provodim, želim da imam godinu dana bez ikakvih obaveza, bez fakulteta, bez nekog teškog kancelarijskog posla ( mogla bih raditi kao konobarica negdje na moru). Ali, postavlja se pitanje:"Od čega da živim tih godinu dana, ako ne budem radila ili budem radila nešto što ne može da mi poplaća sve račune." Zar je to život? Zar trebam tako da ga provedem, i ne samo ja. Svi!
Zar živim, da bih se školovala 17-20 godina i onda radila 40 godina i onda kao stara baka odem u penziju, koja iznosi nekih 100E i crknem od gladi. 
Ne želim takav život, ko lud bi htio tako da ga proživi? 
Šta onda da radim? Kako da promjenim svoju budućnost?