Isidora Duncan

Odlučila sam da odustanem. Mnogi će reći da sam kukavica, neće moći da shvate zašto. Ja sam uvijek vjerovala da su osobe, koje odustaju, slabići i u većini slučajeva glupi ljudi. Ja, bar mi tako drugi kažu, nisam glupa, a definitivno nisam slabić. izborila sam se sa mnogo čim u životu. Odustati,to je nekad najbolje rješenje. 

Ja ne volim svoj fakultet. Ne uživam u onome što radim. Ne dajem sve od sebe, nisam najbolja već sam prosjek. Razlog tome je moja nezainteresovanost. Kad nešto ne volimo, ne možemo u tome biti vrlo dobri. Moj problem je bio što nisam znala šta volim, a ne znam ni sad. Odlučila sam da sebi dam vrijeme da razmislim, prvi put ću priuštiti svom mozgu i duši da se odmore i usklade. 
Mnogi će se razočarati, to znam. Ali nije me više briga. Želim da mislim na sebe, na svoje zdravlje i svoju sreću. Odlazim negdje sama, ako je moguće negdje na more, idem da radim i da se snalazim sama. Odlazim u novu pustolovinu. Fakultet uvijek mogu da upišem i da ga završim. Matematika jeste teška, ali nije nemoguća. 

Sinoć sam gledala film "The help" - Pomoć. Ako ste gledali i vi, znate o čemu se radi. Ja ne znam za vas, ali ja sam plakala kao malo dijete. Priča je vezana za period kad su crnci još uvijek bili "robovi". Žene su bile dadilje, pomoćnice u kuhinji, a muškarci su se bavili zanatima. Film me natjerao da poslije satima surfam po internetu tražeći informacije o njihovim životima. Naišla sam na mnoge strahote i ne mogu da se ne zapitam: "Kako čovjek može da povrijedi drugog čovjeka samo zato što nisu iste boje kože.". Ali nažalost rasizma još uvijek ima. Danas nije problem samo boja kože već i ono što nosiš, te miris parfema, te marke vaših patika, vaša frizura, vaš telefon.... Sve je to rasizam. Otkud nekom pravo da podcjenjuje ljude, samo zato što ne izgledaju kao lutke sa naslovne strane? 

Pročitala sam jako zanimljiv monolog jednog crnaca u kom on govori o rasizmu. On kaže ( ne mogu da se sjetim tačno svake riječi) : "Rasizam će da postoji dok god bijela boja predstavlja dobrotu, nevinost i čistotu, a crna boja smrt, ružnoću i tugu. Rasizam će da postoji dok god se na vjenčanjnu nosi bijela haljina, a na sahrani crna. Ali mene neće biti briga sve dok ja svoju crnu guzicu brišem bijelim papirom." 

Upravo slušam pobjedničku pjesmu EVROVIZIJE, jer sam naišla na članak o toj pjesmi i politici. Pročitah ga do kraja. Članak kaže da se politika umješala i u EVROVIZIJU. Ups, ali mislim da se to desilo mnogo pije ove pobjede. Zar nije bila politika sama pobjeda Končite. Ali opet ne mogu da kažem da ovo nisu dve izuzetno dobre pjesme. Nalazim se u dilemi. DA li je ova pobjeda stvar politike ili je to zaista bilo najbolje izvođenje? 
Ah, politiko, ideš mi na živce. Gdje god se okrenem tebe srećem, ti si neprijatelj svakog čovjeka, a svi znamo da neprijatelje treba držati blizu. Bar su nas tako učili. Poželim pobjeći od tebe, ali gdje da odem, a da te ne sretnem? Da li postoji takvo mjesto? 
Umorila si me politiko, a još sam dijete. Pusti me da slušam i gledam šta želim, ne nameći mi ljude,stranke i dešavanja koja ne želim. 
Jamala, ne želim da znam o čemu si pjevala, ne želim da mislim o tome dok slušam tvoju pjesmu. Divna si pjevačica, dobar izvođač i tvoja pjesma u meni budi emocije.